Balkan tuguje za Balaševićem: Kada jednom odem, a poći ću…

235
In Memoriam Đorđe Balašević

“Kada jednom odem, kresni samo jednu sveću na svetog Jovana. Kada jednom odem, a poći ću…”, čuveni su stihovi u kojima je Đorđe Balašević utkao svoju svjesnost o prolaznosti života. I pošao je, ali proći nikada neće, sve dok njegov duh živi u svakom sokaku naše regije gdje su njegovi hodočasnici zapalili ne jednu, već hiljade svijeća u čast nesebičnom umjetniku i njegovim djelima.

Stihovi velikog, najvećeg pjesnika i kantautora, uvukli su se proteklog dana u svaki dom u Novom Sadu, Beogradu, Sarajevu, Banjoj Luci, Zagrebu, Puli, Podgorici, svakom gradu i gradiću koji je živio i odrastao uz Balaševu neprolaznu muziku.

Bećarac Đorđe Balašević

Ujedinio je Balašević cijeli Balkan i bivšu Jugloslaviju. Sve televizije, radio stanice, portale i društvene mreže preplavile su priče i pjesme legendarnog panonskog mornara. Našeg. Kako onda “svet ne možeš pesmom spasti”? Može Đole.

Hiljade Balaševićevih poklonika sinoć su se spontano okupili na trgovima gradova širom Balkana kako bi odali počast muzičaru svih generacija.

Svoju tugu zbog odlaska legende podijeli su i muzikoljupci i političari, glumci i sportiste, pa čak i oni koji nisu mnogo poznavali njegove pjesme. I baš kao što je za života svojim stihovima tješio ljude u najtežim životnim trencuima, utjehu zbog Balaševićevog odlaska mnogi su pronašli upravo u njegovim pjesmama.

Vijest o njegovoj smrti istinski je potresla regiju. Od Trga slobode u njegovom rodnom Novom Sadu, pa do Skenderije u Sarajevu, koje mu je jednako pripadalo, sinoć su se puštale Balaševićeve pjesme.

Ali, iznad svega, cijeli Balkan tuguje za njegovom ljudskom veličinom, čovjekom koji je rušio granice, ujedinjavao razjedinjene, širio ljubav i dobro gdje god je kročio.

“Umrijeti ne može, živjeti će vječno”, riječi su koje odjekuju Balkanom.